(p.s. aktivnosti Deezalice provode se online, 2-3 puta godišnje ili po potrebi radionice se organiziraju u “živo”, tzv. Face2face)
Pokušat ću ti ukratko ispričati svoju priču i bit ću brutalno iskrena jer želim da dobiješ što jasniju sliku,
uvid zašto sam se počela baviti osobnim razvojem baš za mlade.
Rođena sam u Splitu u kojem sam živjela do svoje 13. godine života, nakon čega sam doselila u Viroviticu, gdje i dan danas živim i radim.
Kao tinejdžerica, a i razdoblje prije, bila sam tiha, nenametljiva, uvijek sam sjedila u „backstage“-u (zadnji redovi) u školi, na faksu.. ma zapravo gdje god sam se našla, tražila sam neki kutak iza. Bila sam od onih koji su na nastavi samo razmišljali „samo da me ne prozove da ne moram iznositi svoje mišljenje pred svima“ (btw skrivala se od profesorovih pogleda iza leđa osobe koja je sjedila ispred mene ). Naravno, nisam takva oduvijek bila, ali neke situacije utjecale su da izgubim samopouzdanje, da se povučem u sebe (TADA toga nisam bila svjesna).
Također, nisam imala osobu (stručnu/neovisnu) s kojom bih podijelila svoja razmišljanja, onako iskreno, a da me krivo ne shvati i ne “osudi”.
Nisam znala primati komplimente, uvijek bi uzvratila “… ma daj što pričaš …”
Znam i kako je to kad profesor na prvu procjeni tvoj kapacitet i smatra da ne možeš bolje i više.
NIKADA nisam razmišljala o SEBI, nisam znala što želim biti, imati i raditi u životu. Jednostavno, životarila sam iz dana u dan ne razmišljajući što ja zaista volim, što je to što me ispunjava, u čemu sam dobra (doduše, od malena sam voljela crtati, ali to se nekako putem mog odrastanja izgubilo).
Upisala sam srednju, pa onda faks uvijek na temelju sugestija, uglavnom maminih (primjerice nemoj ići u srednju zubotehničarsku, bolje upiši gimnaziju jer tvoje prijateljice idu tamo, studiraj ekonomiju jer s ekonomijom možeš bilo gdje i bilo što raditi , itd …). Tako da sam na kraju diplomirala ekonomiju koja me iskreno nije zanimala i o kojoj nikada nisam razmišljala (zanimala me, u tom trenutku, arhitektura) … Moje iskustvo samo je potvrdilo da JE SVE MOGUĆE, AKO NEŠTO ZAISTA ŽELIŠ – završila sam faks (dakle, koji nisam htjela) samo zato što sam prvog dana čvrsto odlučila ići do kraja (razmišljala sam “ok Anita, tu si gdje jesi, sada idi do kraja” …. a moja ustrajnost dovela me do kraja). Danas imam doktorat iz ekonomije, koji sam isto tako završila po tom principu (ali srećom ekonomija je postala interdisciplinirano područje tako da ovo što volim mogu implementirati u radu).
A da sam znala sa svojih 17, 18 ili 20, 25 godina što zaista hoću, što je to što me ispunjava i čini sretnom?! Da sam se školovala baš za ono što volim. Da sam imala osobu (neovisnu) koja bi mi bila podrška u pronalaženju tog mog puta?! Taj moj put trajao bi sigurno kraće 😉
Nemoj me krivo shvatiti, nikada nije kasno za promjenu, ali zar ne bi bilo super da što prije saznaš što želiš?!
Upravo vlastito iskustvo i dugogodišnji rad s mladima (više od 12 godina predajem na viskom učilištu predmete iz područja ljudskih potencijala) te edukacija u Beogradu, gdje sam by the way doživjela prosvjetljenje, kako ja to u šali kažem (mislim na A-HA efekt koji želim i tebi da ga nađeš, jer osjećaj je to koji se ne može opisati riječima) odlučila sam kojim putem želim ići, OVIM.
Kada sam sve ono što sam naučila (spoznala) kroz edukacije povezala sa stvarima koje su mi se dogodile u životu, i koje se događaju, kada sam shvatila kako sve funkcionira u životu (kako MI funkcioniramo), odmah sam rekla TO JE TO! želim to prenijeti i mladima, želim im biti podrška da pronađu i iskoriste svoj potencijal na najbolji mogući način, da pronađu SVOJ PUT, da budu lideri svog života- da postanu osobe koje to zaslužuju … i tako, step by step, nastala je Deezalica by Anita.
Nakon Gimnazije upisala sam Ekonomski fakultet na kojem sam nastavila svoje školovanje te stekla akademski stupanj dr.sc.
Doduše, od faksa stalno nešto učim (od stranih jezika, informatike, računovodstva, stručnih edukacija vezanih za određene projekte), ali ovdje ću izdvojiti samo edukacije koje su usko vezane za područje čime se bavim. Pohađala sam, i još uvijek pohađam, niz edukacijskih programa među kojima ću istaknuti:
Kao članica HUC-a (Hrvatske udruge za coaching) imam priliku da kontinuirano unapređujem svoje znanje kroz suradnju s kolegama, razmjenom znanja i iskustava, kroz pružanje podrške jedni drugima.
U šali znam za sebe reći da sam osoba koja doslovno shvaća i prakticira cjeloživotno učenje.