Najćešće pogreške u postavljanju ciljeva!

Prepoznaješ li se u ovim pogreškama? Upravo kroz pogreške najbolje učimo!

Idemo obrnuti situaciju, što je također vrlo korisno u procesu učenja. Idemo razgovarati o don’t do, a ne samo o onome što je potrebno i ispravno činiti. U čemu najčešće griješimo kad radimo na svojim ciljevima? 

  1. Znaš što želiš, ali nisi odredio/lai krajnji datum za postizanje svog cilja

Ovo je najčešća pogreška. Zašto je bitno definirati rok? Upravo datum/rok čini razliku između sna i cilja! Ja mogu dvije godine raditi na doktoratu i dvije godine biti nezadovoljna, zar ne? Kako ćeš znati jesi li cilj ispunio/la ako ne znaš u kojem periodu uopće radiš na njemu, jel tako? Tko nema rok nema niti cilj,  ostane sanjati i dalje, a cilj se nikada ne ostvari!

2. Postavljanje (pre)malog cilja

Često smo skromni ili bojažljivi, pa si postavimo cilj koji nas uopće ne motivira! Cilj nam mora biti izazov! Ako si postaviš vrlo malen cilj, teško je razviti čežnju koja će biti dovoljno jaka da te motivira da daš sve od sebe. Takav cilj ti jednostavno  nije toliko važan i ne daje ti snage da kreneš, a odgađanje je vrlo primamljiva navika 😊  Razmisli da li je možda uzrok tvog odgađanja obveza premali cilj? Promijeni ga!

3. Ne moraš odmah (unaprijed) znati kako ćeš postići svoj cilj

Ovo je vrlo blisko s osjećajem da sve mora biti savršeno i pod našom kontolom. Rijetko kada stvari zbilja tako funkcioniraju. Kao i s osjećajem da se ljudi boje sanjati veliko.  Ne mora nužno svaki cilj biti realističan. 

Usudi se malo maštati i biti sanjar.

Inače, sve će se svesti samo na operativne zadatke, bez onoga što te zbilja motivira i zanima…..Dopusti si postaviti cilj za kojeg ne znaš u startu točno kako ćeš ga ostvariti! Dovoljno je da znaš prvi korak i vrlo često se klupko počne samo odmotavati i ukazuju se rješenja! 

4. Postavljanje ciljeva na temelju prošlih rezultata

Dakle, postavljaš si ciljeve kakve si već jednom uspio/ijela ostvariti— ideš linijom manjeg otpora, utabanim putem, ostaješ u zooni komfora. U zoni komfora (zoni poznatog) se ne raste. To nisu ciljevi nego ponavljanje istih akcija. Ostvarivanje novih ciljeva zahtjeva nove uvide i sposobnosti i tek tada dolazi do pravog rasta i razvoja.

5. Cilj postavljanja ciljeva nije isključivo postizanje nekog određenog cilja

Postizanje cilja predstavlja zadovoljstvo, nagradu, no stvar je u osjećaju samopouzdanja kad se čovjek okrene i pogleda cijeli put iza sebe. Sve one prepreke, kušnje, zabune, nedoumice. Na kraju slaviš svoju ustrajnost. Ustrajnost ti daje moć i potvrđuje ti vjeru u sebe. Stvar je u putovanju, ne u cilju. 

Dakle,  CILJ POSTAVLJANJA CILJEVA JE RAZVITI SE U BOLJU OSOBU!

Bez velikih ciljeva, nema velikih težnji … bez težnji nema moći…bez moći nema ustrajnosti …bez ustrajnosti nema nagrade…

Podijeli s drugima na:

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin