Zvuči ti izlizano? Kao to si čuo/la već stotinu puta i ne dotiče te? Razumijem te. U posljednje vrijeme kao da nas sa svih strana žele potaknuti na „vjeru u sebe“ , govori se o tome koliko je važno biti pozitivan u životu, no često nam se čini da su te poruke nerealne i forsirane.
Frustracija ili osjećaj izgubljenosti su sastavan dio života i njih ne treba skrivati. Nije poanta umjetno i stalno bez iznimke biti pozitivan, nego se iznova dići i vratiti na pozitivu!
Kad smo nezadovoljni, to samo znači da smo spremni za promjenu i da unutra u sebi želimo više, bolje, drugačije.
No, uistinu, nema drugog i boljeg recepta od vjere u sebe. U to ne sumnjaj. Kad smo, bez obzira na prepreke, pozitivni i imamo vjeru u sebe, prije ili kasnije otvaraju se sva vrata. Ne možemo očekivati pozitivne rezultate, ako smo negativni. Logično je! Ako osoba ne vjeruje u sebe da nešto može i učestalo sama sebi govori „Ma daj, ne možeš ti to“, „To nije za tebe“, „Nikad nećeš uspjeti“, teško da će s takvim „treningom“ doći do rezultata.
Najbolja paralela je da je naš um kao računalo. Računalo dobro i efektivno te brzo radi ukoliko ima dobar software. Kakav je tvoj software? Ako je pun „prepreka“ i ograničenja, tvoj sustav je pun „bugova“ i dolazi do niza tehničkih poteškoća. Naša uvjerenja su kao programi u računalu. Pratiš?
Dakle, sve počinje od naših uvjerenja o samome sebi i osjećaja vjere u sebe.
Dopusti da ti ispričam svoju priču. Vjerujem da ćeš se moći prepoznati u ovom tekstu.
Prije deset godina moj se život drastično promijenio. Tada sam se po prvi put suočila sa stresom koji se odrazio i na moje zdravstveno stanje, kao i na ostale segmente života. 6 godina živjela sam u tom stanju! Osjećaji koji su dominirali bili su destruktivni, živjela sam u prošlosti, razbijala glavu zbog svih svojih „loših odluka“ , imajući fokus na sve ono loše što se dogodilo, ili strahujući od budućnosti. Zaboravila sam živjeti – SADA.
Nažalost, većinu nas, to je tako u ljudskoj prirodi, uvijek aktivira neki „negativan“ događaj, tako je i meni trebalo nešto da me pokrene i tek nakon obrane doktorata, odlučila sam da se mijenjam. Znaš što mi je bio okidač za tu odluku?
Kad sam čula svoje ime, kada me predsjednik povjerenstva proglašavao doktoricom znanosti! U tom trenutku rasplakala sam se od sreće i ponosa, jer samo ja sam znala što sam sve prošla da bi stigla do svog cilja! Koliko borbe same sa sobom, koliko truda, put prekriven trnjem! Shvatila sam da ne bi postigla svoj cilj da nisam – ipak vjerovala u sebe. To je to. To je moj put za dalje. Odlučila sam.
Okrenula sam se sebi. Prestala sam se opterećivati mnogim stvarima, prestala sam živjeti u prošlosti i posvetila sam se sadašnjosti.
Dakle, NEKADA SAM:
- BILA osoba koja se upoznala s burn out-om iliti sagorijevanjem na poslu kao i sa svim ostalim što ono donosi sa sobom
- BILA osoba koja se upoznala sa tzv. „bolešću današnjice“ = stresom
- BILA osoba koja je uvijek druge stavljala ispred sebe same
- BILA osoba koja nije znala reći NE
- BILA osoba koja je uvijek sjedila negdje „iza“ sa željom da me nitko ništa ne pita
- BILA osoba koja se zaboravila i prestala smijati
- BILA osoba u kojoj su dominirali destruktivni osjećaji (žalost, briga, depresija, ljutnja, razočarenje, pesimizam….)
- BILA osoba koja nije znala što želi, što je ispunjava i čini sretnom, koja je zaboravila i zapostavila SEBE
- BILA OSOBA koja je uvijek nekako težim putem dolazila do rezultata (zbog misli o sebni da nema šanse da uspijem)
- BILA osoba koja je stalno nešto čekala (neka bolja vremena)
Ne, ne ide preko noći. To odmah treba jasno napomenuti. No, da sam imala nekoga tko bi me vodio i bio podrška, sigurno bi mi bilo lakše i brže. Zato radim ovo što radim – za tebe. Da ti pomognem u tvojoj želji i odluci za promjenom i željom da imaš miran, kvalitetan i sretan život.
I da se razumijemo, nekih loših dana će uvijek biti. To je život. No, ono što se mijenja je naš stav!